Neka nova #bella Italia (Napulj / Amalfi obala / Sijena) 2. deo

Kada obiđete Napulj, a pod tim mislim ne samo na posetu glavnim znamenitostima grada već na skitnju po obali, #getlost u skučenim uličicama i živopisnim trgovima, vreme je da obiđete njegovu okolinu.

A treći grad po veličini u Italiji je sjajno pozicioniran. Zato je i odličan za mesto u kom ćete biti stacionirani, odnosno smešteni. Jer za #izlet opcije imate potresnu Pompeju, prečarobnu Amalfi obalu i mondenski Kapri, kao i možda jedno od najlepših i najslikovitijih ostrva južne Kalabrije - magičnu Procidu, na kojoj je snimljen film "Talentovani gospodin Ripli".

Amalfi obala - POZITANO i AMALFI

Kada se smestite u autobus i uputite ka čuvenoj Amalfi obali spremite se za veličanstvene prizore dok se polako budete udaljavali od Napulja. Česte krivine ispod kojih se kriju božanstvene, divlje uvale sa peskovitim plažama i zastrašujuće stenovite planine koje uokviruju ovu prirodnu lepotu ređaće se dok na dramatičnoj litici ne ugledate najveći grad ovog poluostrva - Sorento, romantično mesto iz kog možete dalje da nastavite put brodićem do Pozitana, Amalfija, Ravela, Procide i Kaprija. 

Cela ova oblast ( pa i Napulj) je neizmerno poznata po uzgoju limuna, pa ćete na svakom koraku, šetajući uzanim uličicama smeštenim na teresasto postavljenim gradićima, tipičnim za jug Italije ( ali i ostatak) nailaziti na otvorene štandove prepune limuna i raznih proizovoda koji se prave od žute voćke, od kojih je naravno najpoznatiji čuveni Limončelo, liker od limuna.



Mi smo Sorento ostavili za neki drugi susret sa Napuljom (nažalost i Procidu, usled vrlo malo vremena), uputivši se na mesto koje spada u must seen destinacije Italije - autentični, šarmantni Pozitano koji je smešten na oštroj litici iznad Tirenskog mora koji s obale izgleda kao naslagana torta od najšarenijih kuća i prošaranih, kaldrmisanih uličica koje vijugaju oko njih.  



Danas mondensko mesto (ima oko 4000 stanovnika i ta brojka je već dugi niz godina ista) u kom je sve vertikalno, sem mora, nekada davno je bilo običan ribarski, siromašni gradić dok ga nobelovac Džon Stajnbek nije proglasio "mestom iz snova" pedesetih godina prošlog veka. Taj epitet učinio je da u Pozitano pohrle američki turisti koji i dan, danas važe za najučestalije. To je doprinelo da grad postane turistička meka sa prilično paprenom ponudom. Bar po pitanju smeštaja.. 



Ono što će vam retko ko reći, a vrlo je bitno za posetu ovom pitoresknom gradiću je činjenica da jedini put do plaže i centra Pozitana je ili magistralnim putem dugačkim 4 kilometara, ili stepenicama koje se zovu Put bogova. Tako većinu turista autobusi ostave na vrhu magistralnog puta, gde se nalazi vidikovac sa kog se pruža pogled na ceo grad, odakle možete pešice putem ili stepenicama koje po procenama ima 1700!! Da, da. Dobro ste pročitali! Mi nismo brojali, ali verujte da je nizbrdo i nekako, dok je uspon prilično naporan, težak i iscpljujuć. Bićete mokri, zadihani i preumorni kada se popnete natrag. Jedna žena je prokomentarisala kako se ovoliko nije oznojila za dva meseca u teretani, dok sam kod jedne Britanke kasnije pronašla post pod nazivom "Positano: the land of a thousand fucking stairs"! u kom žena vrlo ironično (ali nekako i presmešno) ređa sliku za slikom stepenica uz naglasak da je sad spremna za maraton ili uspon na Kilimandžaro. Ja bih dodala samo sledeće: godinu dana života ovde i ne treba vam push up pantalone, i spremni ste za izbor za Mis.

Elem, spremite se, i ne odustajte jer vredi spustite se dole, sesti na sladoled ili limončelo i uživati u bajkovitom prizoru. Ovim gradićem koji je nalik malom lavirintu uzanih, belih uličica dominira crkva Santa Maria Assunta, koja krije i jedan kuriozitet: ikonu tamnopute Bogorodice, jednu od oko 400 koje postoje na svetu. Plen, donet iz krstaških pohoda.

Po legendi brod koji ju je prenosio uhvatila je strašna oluja, i kad su već mislili da će potonuti, začuo se glas koji im je naredio: Posa! Posa! (Spustite je!), pa su je iskrcali u ribarskom seocu na toj obali. U tom istom trenutku, oluja je stala. Otud ime - Positano.  




16 kilometara dalje uz magistralni put nalazi se po meni daleko lepši, mirniji i opušteniji Amalfi, gradić po kom je cela ova obala dobila ime. Za razliku od Pozitana koji je po meni previše načičkan prodavnicama, buticima i poslastičarnicama i jedino nekako lep dole tik uz obalu ili pored samog magistralnog puta gde se nalaze neke od najlepših terasa koje sam videla u svom životu, Amalfi ima tu morsku nonšalanciju gradića koji nisu dobili epitet "mondenski".  


Amalfi, glavni centar istooimene obale je u 6. veku kao jedna od prvih italijanskih pomorskih republika parirao velikoj Veneciji i Đenovi. Danas Amalfi koji ima malo više od pet hiljada stanovnika, izgleda kao skromnija, ali prijatnija verzija susednog Pozitana. 



Ovde ne postoje stepenice, svaki autobus može slobodno da se parkira uz rivu odakle se polako uvlačite u gradić i njegov šarmantni trg na kom dominira katedrala Amalfija - Cattedrale di Sant’Andrea iz IX veka, sa predivnim starinskim mozaicima i dekoracijom u stilu arapskih palata, građena u vreme kada su Mavari bili na vrhuncu moći u delovima južne Italije, a njihova kultura i arhitektura izvršila uticaj na evropsku.

POMPEJA

Ko god dođe u Napulj, male su šanse da neće otići do Pompeje. Čak i da vas istorija umetnosti i sama istorija ne zanima. Ovaj drevni antički grad koji je u stravičnoj erupciji Vezuva iz 79. godine potpuno uništen zajedno sa okolnim gradovima Herkulaneumom i Stabijom, predstavlja definitivno jedno od najznačajnijih i najposećenijih mesta u Italiji. Do Pompeje iz Napulja možete doći vozom  (7 evra) ili autobusom u okviru grupne posete, koja podrazumeva angažovanje lokalnog vodiča. Ta opcija u većini agencija iznosi 35 evra, a obuhvata obilazak do sat i po, 2 sata koliko je sasvim dovoljno da obiđete glavna mesta Pompeje i steknete utisak o kakvom gradu se radilo.    



Osnovana u 7. veku pre nove ere, Pompeja je bila u početku pristanište Grka i Feničana, da bi u 80. godini pre nove ere grad kolonijalizovali Rimljani. Građani Pompeje ( po procenama bilo ih je tada 20 000) među kojima je bilo Grka, Etruraca i Rimljana su živeli uvereni da je Vezuv u čijem podnožju je izgrađen grad, ugašen te su bili u stanju šoka 29. avgusta 79. godine kada je došlo do katastrofalne erupcije koja je trajala 3 dana, prekrivši ceo grad vulkanskim pepelom, visokim 6 metara. Grad je bio zatrpan i sahranjen na oko 20 do 30 metara ispod zemlje, a najveći deo stanovništva ugušio se usled ogromnih količina gasa.



Iskopavanja su počela u 18. veku kada je iskopan veći deo grada. Vulkanski pepeo je omogućio da cela Evropa upozna ovaj grad koji se nije razlikovao od ostatka mesta u Rimskom carstvu - otkopane su kuće, hramovi, gradski forum, kupatila, pozorišta kao i deo tik do mora u kom su pronađene freske - dela erotske umetnosti koja su pokrenula kulturni šok i novi pogled na rimsku i etrursku kulturu. Dok polako ulazite u Pompeju postajete svesni koliko je ovo mesto imalo uređen i dobru kanalizacionu mrežu, zatim pitku vodu - bogati su imali vodu u kućama, a plebs javne fontane, postojala su i privatna i javna kupatila, za muškarce i žene, vrtovi i bašte.


Najpotresniji potez je onaj u kome se čuvaju predmeti pronađeni prilikom arheoloških istraživanja, kao i šupljine u sloju pepela koje su sadržavale ljudske ostatke, koje je arheolog Đuzepe Fjoreli ispunio gipsom dajući nam priliku da vidimo verne otiske Pompejaca koji nisu uspeli da se spasu smrtonosne opasnosti.

SIJENA 

Sijena svakako ne spada pod izlete u okolini Napulja. Ova mini Toskana je došla u kombinaciji avio-busa kao izbor agencije za mesto u kom će grupa napraviti pauzu, odnosno spavati na putu ka kući. I u neku ruku, zanimljiva je opcija jer predstavlja potpuni kontrast užurbanom, živopisnom i temperamentnom jugu Italije. Nasuprot Napulja koji je nalik vulkanu Vezuvu - aktivan, živ, masivan i napet, Sijena je mirna, ušuškana i nekako malecka. Poput zelenih dolina i brda koje je okružuju.




Večiti rival Firence koji je od nje udaljen oko 40 kilometara, prilično je mali grad sa tek oko 60 000 stanovnika. U njemu se nalazi najstarija banka na svetu, ali i jedan od najlepših trgova u Italiji ( i najvećih) - Piazza Del Campo, projektovan u obliku školjke, na kom se održavaju dva puta godišnje čuvene trke Il Palio, početkom jula i sredinom avgusta. Na ovom trgu nalaze se i dve glavne znamenitosti grada - Gradska većnica (Palazzo publico) i toranj Torre di Mangia, do čijeg vrha vode stepenice i lift, odakle se pruža veličanstven pogled na Sijenu i njenu okolinu. Mi nismo imali puno vremena (oko 3 sata u njoj) da bismo zujali malo više, pa smo samo obišli trg i okolne uličice, a posle se stacionirale na tom istom trgu gde smo ručale.



Šta je divno kod Sijene sem tišine koju remeti tek cvrkut ptica i zvona sa katedrala i crkvi? To što su sve ulice pešačke i što je u grad zabranjen ulazak kolima i autobusima, za koje je rezervisan veliki parking kod zidina tvrđave Fortezza Medicea, koja dominira prilazom gradu.



Divna je i šetnja centrom u kom se nalazi prelepa sijenska Duomo katedrala gotskog stila, koja je uspela (bar u mom slučaju) da zaseni daleko čuveniju, raskošniju i veću - milansku. Za to su mahom zaslužni kičasti, gipsani momenti u prednjem delu koji su bili taman na granici.



Ono što upada u oči je činjenica da je Sijena kao i veći deo severne Italije, papreno skupa. Samo usluga konobara koja se u Napulju naplaćuje evro po osobi ( i to ne na svim mestima), ovde je 3 evra. Tako vas ručak za tri osobe u Napulju košta oko 40 evra, a u Sijeni skoro pa duplo (75,5). Te iako grad nudi veliki izbor za šoping, i kupovinu ne samo odeće, već i odličnih italijanskih vina po kojima je regija i poznata, kao i ostalih namirnica poput sireva i suhomesnatog, moj topli savet je da kupovinu ipak obavite u pristupačnom, jeftinom Napulju koji ima skoro pa jednaku ponudu a duplo manje cene.  

Takođe, moram da priznam krajnje neočekivano Sijena i ceo taj potez Toskane nisu me "oduvali". Prosto nisu me radili. Tada sam shvatila da sam ja više za tu Italiju koja nije samo old, već i miks starog i novog. Upravo zato Padova, Milano pa i Napulj mi mnogo više leže - po energiji, ljudima, širini, nekoj atmosferi. Ptičice, nepregledna zelena dolina i red crvenih zidina od cigli mogla bih u nekoj varijanti 10 dana, posle toga - neka hvala.   

Zato, iako uživah na izletima, opet bih volela da odem u Napulj i ovoga puta da se iz njega ne mičem jedno pet dana dok ga ne obiđem uzduž i popreko. Jer, zaslužuje da mu se u potpunosti prepustite, bez obilazaka okoline.     

Do nove italijanske avanture... 

Коментари

Najviše ste čitali