Elena Ferante: Moja nova genijalna prijateljica (BOOKA)



Od kada sam bila u Napulju, news feed na Instagramu mi se usijao od slika iz ovog prelepog grada. 

Jeste da je veliki broj domaćih turističkih agencija u svoju ponudu uvrstio zanimljiva putovanja koja imaju Napulj kao polaznu ili završnu tačku, ali nekako imam osećaj da je tome doprinela i književnica iza pseudonima Elena Ferante (pod pretpostavkom da je u pitanju žena, a ne muškarac pisac dela) čije knjige se širom sveta pa i kod nas prodaju u neverovatnom tiražu.

Još od Nikole Amanitia čini mi se da nismo imali priliku da se susretnemo sa nekim toliko zanimljivim savremenim piscem koji dolazi iz temperamente, raznolike i hedonističke Italije. Naravno, tu je i fenomenalan Donato Karizi ali vrlo mi je teško da uporedim pisca krimi priča smeštenih po mračnim lavirintima Rima i njegovim tajnama sa ciklusom o odrastanju, sazrevanju, položaju žena i životu u siromašnom pregrađu Napulja, ispričanom kroz jedno intimno, snažno i vrlo nesvakidašnje prijateljstvo koje je otpočelo u ranom detinjstvu.

Prvi deo napolitanske tetralogije "Moja genijalna prijateljica" koji je u Italiji objavljen 2012. godine i do sada preveden na preko 40 jezika, primetala sam gde drugde nego na Instagramu. Iako pratim rad izdavačke kuće Booka nekako mi je promakla najava izlaska prve od četiri knjige ovog remek-dela savremene proze. A onda sam ugledala limun žutu koricu sa isprepletenim linijama. Nema ko nije pričao, komentarisao i veličao prvi deo tetralogije. Dobar glas o knjizi se proširio neviđenom brzinom, a ljudi su po autobusima i na stanici čitali udubljeni u štivo koje je zaludelo moje društvo kao nekada Hari Poter, ili nedavno svi trileri Ju Nezbea. 

Nakon što sam je u okviru rođendanskih želja dobila na poklon, Prijateljicu sam odložila čekajući pravu priliku: da se približim što više nastavcima, jer mrzim da ih s nestrpljenjem čekam, prekidajući nit dobre atmosfere i sjajne priče.

Pošto sam u biblioteci bukirala drugi roman "napuljskog kvarteta" - Priče o promeni prezimena, tri nedelje pre izlaska treće - Priča o onima koji odlaze i onima koji ostaju, mogla sam praznike da posvetim intezivnom druženju sa mojom novom genijalnom prijateljicom. 



O PRIČI: Napulj, sredina pedesetih godina prošlog veka. U predgrađu živi nekoliko porodica čiji životi se prepliću kroz ceo ciklus. Glavne su one u kojima su dve drugarice. Lilina Čerulo je porodica obućara i veliki deo knjige posvećen je i njenom bratu Rinu. Elenina je Greko, ali ne pratimo niti njene roditelje, niti njenu braću. Tu su još braća Solara, porodice Saratore, Kapučo, Karači i  Peluzo. Sve ove porodice pripadaju niskom siromašnom sloju, onom koji se oslanja na zanatska i fizička posla gde je većina roditelja tek osnovnu završila i ne očekuje da bilo ko od dece pokaže sposobnost i želju za nešto više od toga. Međutim, nekolicina dece pokazaće neverovatno znanje i trud. Dok će nekome na put stati porodični planovi, čast i tvrdoglavost, drugi će uspeti da uz pomoć učitelj privole roditelje da im pruže nastavak školovanja. Naravno, to je samo početak odrastanja koje će uploviti u pubertet i prve ljubavi, udvaranja pa i prosidbe.    

Šta je posebno u ovoj tetralogiji? Pitali su me oni koji još čekaju prvo čitanje. Čudno ali nisam imala jasan odgovor, više utisak koliko je u ovoj knjizi sve na svom mestu: od dijaloga, preko gradnje atmosfere, do formiranja likova i njihovih unutrašnjih previranja.  

Nije da ovakvih knjiga nema. Hronika siromašnih ljubavnika od italijanskog pisca Vaska Pratolinija vrlo je slična stilski ali i po priči i atmosferi pomenutoj, dok je prikaz stvarnog života u siromašnom predgrađu Napulja, pedesetih godina prošlog veka lajtmotiv kultnih fimova italijanskog neorealizma. Ta beda, snalaženje u teškim uslovima, oslanjanje na zanat i pokušaj da se otrgneš od neuke i vrlo tradicionalne sredine koja ostaje u svetu prepunom neznanja i potčinjenosti, savršeno su predstavljeni u ostvarenjima Vitorija de Sike, Federika Felinija, Lukina Viskontija i Roberta Roselinija. 



Prijateljstvo? Iako vrlo bliske i na neki čudan način povezane, pitanje je da li bi prijateljstvo između Lile i Elene bilo toliko neraskidivo i da li bi uopšte postojalo da nisu živele u vrlo ograničenoj sredini gde je većina bila bez ili samo sa osnovnom školom i jedine pokazale želju i maštu da iz nje izađu u nov, moderan svet koji se menja, na ovaj ili onaj način.  

Po meni ta "magija" ciklusa su ta dva glavna lika - Elena i Lila, a posebno Lila. One su te koje svojim autentičnim, uverljivim i snažnim karakterima vode celi tok priče i stalno daju dinamiku, strast i otkrivanje nekih životnih pitanja koja su itekako prisutna u delu.

Lila (Rafaela joj je pravo ime, prijatelji je zovu Lina a samo je za Elenu Lila)  je moderna Skarlet O' Hara, ali i Silvana iz prelepog Riso Amaro, gorda, nesalomiva i fatalna beračica pirinča u dolini reke Po koju je maestralno odigrala Silvana Mangano. Lila je inteligentna, prepredena, snalažljiva, strastvena, odrešita, odvažna i hrabra. Ona je isto tako neverovatno tvrdoglava, mračna i nesvesna svoje prodorne lepote. Lila je takođe neko ko iz zavisti i povređenosti može da omalažava bliske i drage ljude, toliko da vam nekad dođe da "uđete" u delo i dobro je isprašite!

Naspram nje je Elena - nežnija i manje snalažljiva, ali i neko kome je Lila uzor i inspiracija, neko ko je tera da bude bolja i nalik svojoj najboljoj drugarici, da se više trudi i bude snažnija stvarajući kontantno neki val takmičenja između sebe i Lile. Elena nije inteligenta kao Lila ali je pitomija, romantična i nekako naivno dobra. Pritom je za razliku od Lile koja ima tu prodornu i nesvakidašnju lepotu, Elena ona prava Italijanka: rasna i krupnija sa oblinama. Dok će jedna upasti u sopstvenu zamku i baciti niz vodu sav potencijal za bolji život, druga će korak po korak uspeti da izađe iz te učmale sredine, završi fakultet i stekne ugledno ime.    



Dalje ne bih da otkrivam, jer draž ove knjige nije u našim impresijama već u njoj samoj. Ona vas toliko obuzme da imate utisak kao da ste tamo, kao da ste neki nevidljivi svedok tog prijateljstva u kom ima dosta zavisti, takmičenja, ljubomore, bola ali i bliskosti koja nadjačava sve ostalo. Ja sam je pročitala u dahu konstatujući kako odavno nisam čitala ovako snažnu sagu o ženama koje su krojile sopstveni put u vreme kada je ženi još uvek bilo datu u nasleđe: slušaj roditelje. udaj se. rađaj decu. i ne prigovaraj. Da ne pričam koliko je atmosfera Napulja i cele Italije "živa" i verno preneta.

O ELENI: Pre nego je izdala svoj debitantski roman Troubling Love (1991.), italijanska spisateljica je od svog izdavača tražila da ostane anonimna, te da izbegne javne susrete sa publikom i novinarima, i da pruži tek nekoliko intervjua. 

Ova misteriozna žena izjavila je tako jednom kako su "dela dovoljna, a autori suvišni". I to se u njenom slučaju pokazalo istinitim. Iako debi nije prošao slavno, čuvena napuljska tetralogija je prodata u više od tri miliona primeraka, postavši remek-delo italijanske i svetske savremene proze, delo o kome se bruji na sve strane sveta, kao nekada kada je J.K. Rowling bila literalni madam u fokusu.
 
Knjiga je napisana u prvom licu. Sa celom pričom upoznaje nas Elena, zrela žena u šezdesetim godinama koju nestanak drage prijateljice inspiriše da napiše istoriju njihovog turbulentnog, neraskidivog prijateljstva. Prvi deo je rezevisan za samo odrastanje dveju drugarica, drugi na period sazrevanja, prve ljubavi pa i ulazak u brak, a treći na sedamdesete godine prošlog veka i doba kada su Elena i Lila već odrasle žene koje vode potpuno različite živote  

Elena tu intimu pripoveda toliko dobro da nas je ubedila kako je upravo ona ta Elena, devojka iz romana. Medutim, do sada njena izdavačka kuća nije potvrdila identitet iza pseudonima Elena Ferante iako je bilo špekulacija da je u pitanju italijanski pisac Domeniko Starnone, odnosno on i njegova supruga, prevodilac Anita Raja.

Ko god da stoji iza imena Elena Ferante, napisao je književno delo neizmerne lepote koje je očaralo svet s razlogom! 

Коментари

Najviše ste čitali